O autorici
U prvom licu
Marijana Žinić
Svaka priča o glini započinje jednim dodirom.
Moja priča
Rođena sam i živim u Sisku. Moj životni put nije od početka bio vezan uz glinu, ali pronašla sam ga u Petrinji, gradu bogate lončarske tradicije. Iako sam diplomirana inženjerka telekomunikacija i godinama se bavim računalima i informatikom, prvi dodir s glinom bio je za mene početak putovanja koje me je zauvijek promijenilo – otkrila sam svijet u kojem ruke, srce i zemlja govore istim jezikom.
Za mene je susret s petrinjskom keramičkom tradicijom bio susret s nečim dubljim — s rukotvorstvom koje ima povijest, priču i dušu. Na početku toga puta vodio me moj učitelj Valentino Valent, koji me naučio mnogo više od same tehnike. Učio me strpljenju, da glina ne trpi žurbu, već traži miran dah i sigurnu ruku. Učio me otvorenosti jer svaki oblik ima pravo na svoju nesavršenost. Pokazao mi je da se u stvaranju keramike ne radi samo o konačnom predmetu, nego i o putu, o procesu koji nas mijenja dok oblikujemo. Njegova spremnost da prenese znanje i vjera u svakog polaznika ostavili su neizbrisiv trag u meni. Zahvaljujući njemu, naučila sam ne samo kako oblikovati glinu, nego i kako oblikovati svoj pristup stvaranju – s više povjerenja, slobode i unutarnjeg mira.
Nakon stečenog temeljnog znanja nastavila sam svoje keramičko putovanje stalnim učenjem i usavršavanjem. Velik dio tog učenja odvijao se kroz online edukacije brojnih iskusnih keramičara, koje su mi omogućile da postupno razvijem sigurnost u oblikovanju gline i bolje razumijem njezine mogućnosti.
Paralelno s ostalim, pohađala sam i radionice koje su se održavale u Keramičkom ateljeu Petrinja, kroz svakodnevnu razmjenu iskustava s ostalim članovima Ateljea, okružena ljudima koji nesebično dijele znanje i ljubav prema keramici. U tim razgovorima, zajedničkom radu i dijeljenju znanja dodatno se produbljivalo moje razumijevanje gline kao živog i nepredvidivog medija jer učenje u keramici nikada zapravo ne završava - ono se nastavlja sa svakom novom formom i svakim novim paljenjem u peći, a svaka nova pogreška otvara novo poglavlje znanja.
Svoje iskustvo u području keramike dalje sam nadograđivala i na radionicama tijekom priprema i održavanja svih dosadašnjih Festivala lončarstva i keramike u Petrinji, gdje sam imala priliku učiti od priznatih hrvatskih umjetnika s bogatim iskustvom, među kojima su poseban trag na mome keramičkom putu ostavili Sandra Ban, Pamela Ivanković i Čazim Čazo Mehmeti.
Među projektima vezanim uz pripreme Festivala, posebno mjesto zauzima zahtjevan projekt izrade makete središta Grada Petrinje – „Srce moga grada“, u kojem su članovi Keramičkog ateljea Petrinja zajednički oblikovali mali grad od gline, pod stručnim vodstvom svjetski nagrađivane interdisciplinarne umjetnice Sandre Ban, čiji radovi krase prestižne muzeje, galerije i parkove širom svijeta te se nalaze u privatnim i javnim zbirkama suvremenog kiparstva.
Kroz godine učenja i stvaranja počela sam u Keramičkom ateljeu Petrinja održavati radionice za početnike, otkrivši pritom još jednu moć gline – njezinu sposobnost iscjeljivanja. Sudionici mojih radionica često su odlazili s osmijehom, osjećajem smirenosti i vlastitim malim remek-djelima, bilo da su to tanjurići s otiskom stoljetne čipke ili anđeli koji čuvaju uspomene.
Stari zanati, miris gline i živi tragovi ruku nadahnuli su me da krenem svojim putem u keramici. Kroz sudjelovanje u djelovanju Keramičkog ateljea Petrinja, osjećam da aktivno pridonosim nastavku te tihe petrinjske priče o glini – zajedno s drugima koji dijele istu strast.
Dodir gline, moja prva knjiga, nastala je iz želje da svoje znanje, iskustva i ljubav prema keramici podijelim s drugima. To je knjiga o oblikovanju gline, ali i o oblikovanju sebe - o tradiciji, sjećanjima, ljudima i trenucima koji se utiskuju u svaki glineni trag.
I danas, sa svakim novim komadom gline, pratim isti put - put učenja, strpljenja i tihe radosti stvaranja. Taj medij mi je podsjetnik na ono zbog čega je sve počelo - da dodir gline ponekad postaje dodir samog života.
